hm..nakon nekoliko mj. ne pisanja
eo me again...hm...o cemu da pisem..o tome kako se svesa punoljetnoscu okrene za 180 ili o tome da je samo meni zivot u kurcu..hm..pa ajmo i jedno i drugo..sto se prvog tice pa postanes ajmo reci nekako ozbiljniji na neke stvari gledas malo drugacijim ocima..ali odgovornost sto se tice svega uokolo mogu samo osobno posvjedociti s obziroma na situacije koje prozivljavam..oni koji me znaju znaju situaciju u kojoj ja obitavam cijeli dan,sto ovdje necu bas inositi..ali ukratko situejsn je jadna i cemerna...ali ne toliko depresivna s obzirom koliko sam prije osobno neke stvari dozivljavala..sentimentalnost sam ocito negdje ostavila i nemogu je nac...samo mi je tupo i bezosjecajno..samo mi je nada ostala da ce bit bolje s obzirom da mi je sad zivot na nuli..bez ikakvog tracka nade za kojeg bi se uhvatila..al zivim i dalje i nosim se sa nicim..iz dana u dan..boy al mi je zivot screwd up..
17.04.2007. u 17:07 | 1 Komentara | Print | # | ^depression again..
neznam zasto stalno koristim blog da bi istresla neke lucidne misli iz svoje glave,ali jebiga...negdje mora izac...u zadnje vrime mi se vraca onaj osjecaj nepotrebnosti..bezvrijednost,kao i osjecaj potpunog gubitka svijeta oko sebe...osobe kojima se druzim,pa cak i osoba koju volim postale su mi samo sjene koje gledam sa zanimanjem,ali njihover utjesne rijeci samo prolaze kroz mene..nista se ne prima..zidovi se zatvaraju,nestaje svijetla...je4dino sto trazim jest samocu i puno zraka da i ovaj put izadjem iz tame,disuc ,kao i prije,punim plucima....
I've been looking in the mirror for so long
That I've come to believe my soul's on the other side.
All the little pieces falling shattered
Shards of me too sharp to put back together;
Too small to matter,
But big enough to cut me into so many little pieces
If I try to touch her
And I bleed,
I bleed
And I breathe,
I breathe no more.
Take a breath and i try to draw from my spirit's well.
Yet again you refuse to drink like a stubborn child.
Lie to me, convince me that I've been sick forever
And all of this will make sense when I get better.
But I know the difference
Between myself and my reflection.
I just can't help but to wonder:
Which of us do you love?
so I bleed,
I bleed
And I breathe,
I breathe no-
Bleed,
I bleed,
And I breathe,
I breathe
I breathe,
I breathe...no...more.
hm....
od stvaranja ovog bloga nisam bas imala inspiraciju pisati...do sad....naime,
sama sam sebi prije rekla da necu pisati sto me muci,pogotovo na necem ovako javnom
ai eto...dakle da zapocnem...
(aj da doslovno ne pisem napisat cu jednu pricu...)
PTICE U ZLATNOM KAVEZU
imala je slobodu...sretna na nebu...u dodiru sa oblacima...pjevala je punim glasom svaki put kad bi se probudila...i jednog dana ugledala je drugu pticu sa predivnim perjem koju nikad u zivotu nije vidjela...zaljubila se u tu pticu koja je takodjer bila slobodnog duha...i bili su zajedno...skupa...u slobodi...samo nebo je bila granica,a svaki novi oblak samo jos jedno utociste za njihovu ljubav...nisu mogli jedna bez druge..nisu ni htjeli biti jedno bez drugoga...prisegnuli su se na vjecnu ljubav i zapecatili to poljupcem....ali...
...dosli su ljudi...uzeli im slobodu...uzeli im duh...ukrali ih iz njihovog gnjezda...iz njihovog mira...
...stavili ih u kavez...nisu se ni snasle,a bile su zarobljene..ali zasljepljene ljubavlju nisu shvacale promjenu njihovog savrsenog svijeta...jer imali su jedno drugo...
..okrutan kavez...sa jedinom slobodom koju je imao jest njiova ljubav...ali...
...ptice su pocele shvacati da slobode vise nema i da ljubav nemoze zamijeniti oblake...slobodu...unatoc zlatnom kavezu i imajuci sve sto su htjele u svom zivotu,nisu imale ono sto im je istinski trebalo..slobodu duha...i ljubav je jenjavala...u tom kavezu...a one umiru..bez obzira na to sto su zajedno...prostor i vrijeme nije bilo za njihovu ljubav...jer je nisu takvu stvorili...
...i umiru i danas...kao i svaki novi dan bez slobode...sve dok se vrata ne otvore...sve dok ne osjete slobodu ponovno...kao i one oblake koji su bio dio njih...dio njihove ljubavi...
hellou...
evo mene ponovno..neki me znaju po ovim imenom od prije,a sto se ostalih tice..pa pozdrav..
inace nisam davno imala blog pa se trebam malo uhodat..vidim da se dosta toga promijenilo oko dizajna i opcenito editora,al valjda cu se naviknuti..ajde sad da ne duzim previse,do sljedeceg posta puno pozdrava..
